SRĐAN JOVANOVIĆ, GLUMAC, KOMIČAR I VODITELJ: OD KADA SAM VEGAN, IMAM VIŠE SNAGE I DOBRE ENERGIJE
Srđan Jovanović, glumac, komičar i voditelj otkriva zašto je prestao da konzumira proizvode životinskog porekla i celu porodicu navikao na takav na...
Počeo sam da kuvam kada sam počeo da studiram. Krenulo je sa roštiljem i kotlićem, a kasnije sam počeo da uživam i u kuhinji. Najčešće spremam kada nemam mnogo obaveza. Tada sebi pustim muziku i uz čašicu Razgibavače lagano… seckam, trebim, ljuštim… opuštam se. Podjednako uživam u spremanju jela za rernu kao i u dugom krčkanju, naročito kad je na živoj vatri – kaže Marko Stepanović, voditelj.
Koje začine koristite?
– Pre dve godine napravio sam ozbiljne korekcije u tom pravcu. Nekada sam solio jelo i pre nego što ga probam…loša navika. Sada i zbog sebe, a posebno zbog ćerke, izbegavam jake začine, više mi ne prijaju. Biber naravno koristim u spremanju nekih jela, zeleni je moj izbor.
Da li jedete ljuto i u kojim prilikama? U kombinaciji sa belim lukom ili „klot“?
– LJuto sam takođe smanjio, ali ponekad obožavam da se oljutim. Beli luk u marinadi uz ribu, svežu ljutu papriku, pečenu u ulju, ma svaka mi se sviđa.
Primetno je da ste smršali. Šta ste promenili u ishrani?
– Manje jedeš, manje piješ, više se krećeš. Koliko god to zvučalo kao floskula, radi apsolutno. Izbacio sam većinu loših navika (mada se ogrešim o slatkiše i poneku rakijicu), smanjio količine u svakom obroku i svoj gurmanluk sveo na razumnu meru. Vodio sam se onom „jedeš da bi živeo, a ne živiš da bi jeo“. Sa istorijskog maksimuma od 108 kg, sada se održavam na 90. Fizički se osećam kao kada sam trenirao fudbal.
Da li idete sami na pijacu?
– Volim, ali ne idem često. Ovaj tempo života ne dozvoljava mi te mirne trenutke. Ali kada odem, ostanem dugo. Sve mi je interesantno, a i ponesem pune torbe kući.
Da li ste urbani ili ruralni tip, da li birate rukolu i avokado ili sremuš i praziluk?
– Ja sam dete iz malog grada, moji preci su sa sela, moja ćerka je rođena u velikom gradu, a cela porodica dugo živi u Beogradu. Ja sam zbog toga operisan od te vrste pogleda na svet. Kod mene Beograd, Loznica i Draginac idu ruku pod ruku, ruralno i urbano se dopunjuju. Rekao bih za sebe da sam tradicionalni liberal. Tako je i sa izborom hrane. Važno je da je ukusno i korisno. Sremuš i praziluk kad god ih ima, avokado ponekad.
Da li verujete u alternativnu medicinu? Da li vam žena stavlja rakiju oko vrata i krompir na noge da vam skine temperaturu?
– Svakako i dalje koristim neke recepte naših baka, kao i njihova uputstva kako da se bude „živ i zdrav“. Prilično sam nostalgičan prema tim vremenima. Imao sam divne bake. S druge strane ja sam realista i čovek koji čvrsto veruje u naučna dostignuća. Uvek dajem prednost klasičnoj medicini kada je o nekim ozbiljnim zdravstvenim problemima reč, ali ne izbegavam da probam, kada sam prehlađen, i neki narodni lek.
Da li ste imali neki zdravstveni problem i kako ste ga rešili?
– Srećom, za ove 43 godine samo dva puta sam bio u bolnici. Jednom zbog slepog creva, drugi put marta ove godine zbog pupčane kile. Grozna stvar, posledica loših navika i genetike. Rešena je rutinskom operacijom, ali i promenom načina života. Kada sam je se otarasio, osećao sam se 10 kg lakši.
Koje čajeve volite i kada?
– To je moje pitanje. Jedna od promena o kojima sam pričao je da sam nakon eliminacije alkohola, gaziranog i hladnog, uveo domaće bistre sokove u sunčanom periodu godine, a tople čajeve zimi.
Pijem mnogo tečnosti, tri do pet litara dnevno, a čajevi su nezaobilazni. Sve čajeve volim. Nanu i kamilicu posebno, ali i zeleni, voćni, žalfiju, razne druge ukuse…Ne sladim čaj nikada belim šećerom, jedino ponekad medom.
Da li jedete med i koji? Drvenom ili metalnom kašičicom?
– Daaaaa…Kao i sa čajevima ljubitelj sam raznih vrsta meda i medovače. DŽem i med sam, posle 30 godina, vratio u svoju ishranu umesto kupovnih slatkiša. Med na hleb uz mleko je nešto u čemu noću uživam kad me niko ne vidi.