SAVET NUTRICIONISTE: SPASITE SE NADUTOSTI

by | 15.05.2022

Saška Stojanović, nutricionista dijetetičar, savetuje koje namirnica treba da kombinujemo i na koji način da pripremamo hranu da bismo sačuvali vitamine

 

Ne samo u proleće, već u svako doba godine, za jak organizam tri stvari su ključne – redovni i zdravi ob­roci, redovan i kvalitetan san i svako­dnev­na fizička aktivnost.

Ka­da kažem fizička aktivnost, to ne mo­raju biti neki određeni treninzi, već mislim i na svakodnevnu šetnju od pola sata-sat na svežem vazduhu.

Proleće nam to sa svojim sunčanim danima i olakšava. Sada nam stiže i sveže voće i povrće, pa i u tom smis­lu treba iskoristiti sve prednosti pro­leća – konstatuje Saška Stojanović, nutricio­nista dijetetičar.

Kojim sve čajevima i napicima treba jačati imunitet?

– Za dobru krvnu sliku, preporučujem ma­tični sok od divlje borovnice i aronije, koje treba piti razblažene sa vodom bar dve nedelje. Sve ove napitke ne treba zaslađi­vati šećerom već eventualno medom ili nekim bezbednim zasla­đivačem, kao što je, na primer, eritritol.

Na šta rizične grupe (dijabetičari, srčani bolesnici, oboleli od najtežih bo­lesti) treba da obrate posebnu pažnju u redovnoj ishrani? 

– Određene biljke mogu efikasno da de­luju u lečenju dijabetesa, ipak bitno je nag­lasiti da ta efikasnost zavisi od same strukture dnevnih obroka ove rizične grupe. Ukoliko ne vodite računa, nećete od njih imati velike koristi.

To su, na primer, cimet, koji možete dodavati voću i žitaricama od celog zrna, zatim peršun, reiši gljiva ili hrastova sjaj­nica (postoje na tržištu i preprarati od ove glijve), a od voća – sjajan izbor su maline. Pored toga, neki čajevi mogu da deluju blagotvorno, kao što su čaj od borovnice, hibiskusa, maslačka, ruzmarina.

Kako sačuvati vitamine prilikom pripreme hrane?

– Kako bi se maksimalno iskoristili hranljivi sastojci iz hrane koju termički obrađujemo, vrlo je važno da hrana bude obrađena kako treba. Ovo se, pre svega, odnosi na povrće, kao glavni izvor vitamina. Vitamini su vrlo osetljivi na termičku ob­radu, a stepen njihovog očuvanja u povrću zavisi od nekoliko činilaca: načina (kuvanje, pečenje, blanširanje…) i dužine trajanja termičke obrade, prisustva kiseo­nika, pri­sust­va svetlosti, količine vode u kojoj se obrađuje i od toga koliko je povrće mehanički usitnjeno.

Zeleno lisnato povrće kao što su spanać, blitva, zelje treba blanširati. To znači da ga treba ubaciti u ključalu vodu i kuv­ati oko pet minuta. Ko­ličina vode treba da bude mini­malna, a sud u kome se kuva treba da bude zatvoren. So treba dodati na kraju, kao i ostale začine.

Isto važi i za kupusnjače (brokoli, kar­fiol, kupus, kelj, prokelj…), s tim što osobe koje imaju problema sa nadimanjem, kada jedu ovo povrće, treba da ih kuvaju u otvo­renom sudu, kako bi sumporna jedinjenja isparila. Kratkoj termičkoj obradi treba podvr­gnuti i povrće kao što su tikivce, paprike, plavi patlidžan, celer, peršun, šar­garepu…

Kada je u pitanju krompir, najbolje ga je skuvati ili ispeći u ljusci. Ako se priprema oljušten, trebalo bi da bude u što većim komadima, minimalno mehanički ustinjen. Treba voditi računa da krompir ne bude prekuvan, jer time gubi hranljive materije. Takođe, što je duže izložen termičkoj ob­radi, više se razgrađuje skrob, što po­većeva glikemijski indeks. Krompir i skrobne na­mirnice ne treba kuvati do kraja već do 80-90%, nakon čega ih treba ostaviti u istoj vodi, poklopiti sud i vodu iskoristiti, ne bacati.

Dakle, vreme kuvanja većine povrća treba da bude što kraće (izuzetak su mahu­narke), a vodu od kuvanja treba iskoristiti. Supe i čorbe od povrća soliti na kraju pripreme, a kada pripremate variva, salate i druga jela koja zahtevaju da se odbaci voda u kojoj se kuvaju – soliti na početku. Začine treba dodavati na kraju, ali i kašiku hladno ceđenog maslinovog ulja, kako bi is­koris­tljivost liposolubilnih vitamina (A, D, E, K) bila efikasnija.

Koje namirnice treba jesti zajedno?

– Kombinovanje namirnica je komp­leks­na tema i o tome bi se moglo polemisati vrlo opširno. Izdvojila bih nekoliko kom­binacija koje su interesantne, a ujedno i korisne za zdravlje.

U ishrani osoba koje ne jedu životinjske proizvode, ali i generalno za sve ostale, dobra kombinacija jesu žitarice i ma­hu­nar­ke (pirinač i grašak). Proteini iz žitarica i mahunarki su nepotpuni, što znači da ne sadrže sve esencijalne amino-kiseline, koje je neophodno unositi hranom. Kako žitarice i mahunarke u svom sastavu amino-kiselinâ raspolažu sa dobrim i lošim predispo­zi­cija­ma, njihovim kombinova­njem dobijamo kompletne proteine.

Uz meso dobro je kombinovati namirice koje su dobar izvor vitamina C (na primer, paprike, zeleno povrće). Vitamin C usvaja gvožđe iz mesa, što je posebno važno za osobe koje imaju problema sa anemijom.

Još jednu dobitnu kombinaciju čine ora­šasti plodovi i suvo voće (lešnik i suvo grožđe). Šećeri u suvom voću su izvor ener­gije za mozak, a nezasićene masne kiseline u orašastim plodovima neophodne su za obujmice nerava, te je ovakva kombinacija odlična kada nam je potrebna veća psiho­fizička izdržljivost i budnost. Ova kombinacija popularno se naziva i ,studentska hrana,.

Kako da se rešimo nadutosti?

– Obratite pažnju na svoju ishranu kako biste primetili šta je glavni uzork nadutosti. Zatim, pripremajte hranu na zdrav način (kuvanje, pečenje, dinstanje…), pasirajte povrće (brokoli, karfiol, pa i mahunarke, ukoliko vam smetaju). Mahunarke proku­vajte više puta i svaki put bacite vodu u kojoj su se kuvale. Izbacite zapršku u pri­premi kuvanih jela, a jelo zgusnite tako što ćete narendati jedan krompir pred kraj. Pra­vilno kombinujte namirnice (nemojte jesti koncentrovane ugljene hidrate i proteine u istom obroku – meso i krompir). Ukoliko imate naviku da jedete voće nakon obroka – promenite naviku i jedite ga samo za užinu ili oko sat vremena pre obroka. Pri pripremi jela dodajte takozvane karmina­tivne začine (nanu, kim, anis, komorač, đumbir, beli luk…). Pored toga, trudite se da unosite do­voljno tečnosti (vode i biljnih čajeva). Neki čajevi, kao što su nana, anis, komorač, kim mogu da budu vrlo efikasni u rešavanju problema nadutosti.  

Ko treba da jede jabuke sa korom?

– Kora jabuke bogata je vlaknima, pre svega celulozom, što znači da ubrzava rad creva i odličan je izbor kod ljudi koji mr­šave. Veći sadržaj vlakana podrazumeva i sporije podizanje šećera u krvi, što pogoduje osobama sa dijabetesom i insulinskom rezistencijom.

Dakle, po svemu sudeći, jabuku bi trebalo jesti sa korom. Za ljude sa određenim zdrastvenim tegobama, kao što su divertikuloza creva, Kronova bolest, učestale dijareje, teži oblici gastritisa, bolji izbor je jabuka bez kore i to izrendana, pečena ili u vidu kompota.