Da li su poremećaji spavanja prvi znak ozbiljnih neuroloških bolesti?

by | 12.02.2024
poremećaji spavanja prvi znak ozbiljnih neuroloških bolesti

Poremećaji spavanja su često prvi znak ozbiljnih neuroloških bolesti. Neurolozi bi trebalo da se detaljno raspitaju o kvalitetu sna svojih pacijenata. 

Ako pacijenti prijavljuju da pate od poremećaja spavanja, trebalo bi da se oglasi alarm za neurologe. Ova stanja su često prvi znak ozbiljnih neuroloških bolesti. Ovo važi za abnormalno ponašanje u snu, kao i za preteranu pospanost ili nesanicu.

Dve trećine populacije koja pati od REM poremećaja sna kasnije razvije Parkinsonovu bolest, demenciju Levijevog tela ili višestruku sistemsku atrofiju.

Poremećaji spavanja i neurološke bolesti

Poremećaj ponašanja u REM spavanju manifestuje se gubitkom onoga što je poznato kao fiziološka mišićna atonija tokom REM spavanja. Ova paraliza uzrokuje opuštanje mišića kod zdravih osoba koje spavaju koji sanjaju.

Osoba tada može da viče, mlatara rukama i nogama tokom REM sna i može da povredi sebe i svog partnera. U kombinaciji sa određenim biološkim markerima, ove neurodegenerativne bolesti bi mogle biti dijagnostikovane u narednim godinama pre nego što se pojave prvi svesno uočeni simptomi.

Poremećaji spavanja –  mogući znak autoimune bolesti

Nesanica ili loš kvalitet sna takođe mogu ukazivati na retke neuroimunološke bolesti izazvane antitelima. Dr Konstance Filip je na 4. Kongresu Evropske akademije za neurologiju (EAN) u Lisabonu navela primere:

Prvi slučaj

Jedan 69-godišnji muškarac je izjavio da je nedavno bio veoma aktivan u snu, zbog čega je dva puta pao iz kreveta. Dalje je rekao da mu san više nije bio miran i da je tokom dana nehotice zaspao.

Nekoliko meseci kasnije, čovek je dobio abnormalnosti u hodu, imao je očne motoričke probleme, kao i poremećaje kretanja nalik horeji koji su podrazumevali nevoljne, trzave i nepravilne pokrete.

Tek tada mu je dijagnostikovan autoimuni poremećaj otkriven pre samo nekoliko godina, naime, anti-IgLON5 bolest ili autoimuna encefalopatija sa parasomnijom i opstruktivnom apnejom u snu. Sindrom se karakteriše složenim, uznapredovalim poremećajem spavanja i pokreću ga antitela protiv IgLON5, adhezionog molekula nervnih ćelija.

Drugi slučaj

Druga dva primera koje je dr Filip citirala iz svojih analiza slučaja su sledeća. Slučaj 2: Posle dugog istraživanja, 33-godišnjem muškarcu je dijagnostikovan encefalitis protiv Ma2 antitela uzrokovan tumorom zametnih ćelija.

Godinu i po dana pre postavljanja dijagnoze, mladić je već patio od ekstremne dnevne pospanosti, hipnagoških halucinacija i paralize sna. Tek kada je laboratorija za spavanje utvrdila da ima narkolepsiju koja potiče iz centralnog nervnog sistema, njegovi lekari su počeli da se fokusiraju na stvarni problem i pravu dijagnozu.

Treći slučaj

Slučaj 3: Za 51-godišnjeg pacijenta, poremećaji spavanja su takođe bili prvi signali teške neuroimunološke bolesti. Dve godine je patio od nesanice. Tada su se javili različiti mišićni simptomi kao što su mijalgija, grčevi i fascikulacije. U tom trenutku njegovi lekari su mu konačno dijagnostikovali Morvanov sindrom, vrstu autoimunog encefalitisa povezanog sa antitelima protiv proteina 2 povezanog sa kontaktinom (CASPR2).

Dr Filip je uputila apel – Postavljanje pitanja, slušanje i dokumentovanje su najjeftiniji i najlakši načini dijagnostikovanja ovih složenih bolesti. Trebalo bi da ih koristimo. Terapijski pristupi se i dalje mogu proširiti. Ipak, rano otkrivanje je od suštinskog značaja, posebno za neurodegenerativne poremećaje.

KatarzynaBialasiewicz / gettyimages.com

Možda će vas zanimati