
PČELARSKA PRIČA: MED IZ KIŠNIH ŠUMA POBOLJŠAVA KRVNU SLIKU I JAČA IMUNITET

Edgar Ernandes Ransier sa suprugom Karolin de Hesus, na domaku glavnog grada Dominikanske Republike brine o sto pedeset košnica
Dok se zahvaljujući modernim tehnologijama dopisujemo sa Edgarom Ernandesom Ransierom i njegovom suprugom Karolin de Hesus iz Dominikane, na samo nekoliko stotina kilometara od pčelinjaka naših sagovornika, u vodama susednog Haitija, dogodio se izuzetno jak zemljotres. Srećom, mimoišao je ovu pčelarsku porodicu i njihove pčelinjake:
– Dobro smo, pogodila nas je samo jaka oluja – prva je rečenica koju nam je javio Edgar Ernandes Ransier, pčelar iz Dominikane, pristajući da zajedno sa suprugom Karolin za Lekoviti med objasni kako se sa porodicom našao u “slatkom” pčelarskom poslu.
– Jesmo pčelari, ali još ne možemo da živimo samo od pčelarenja – objašnjava ovaj vredan pčelar “sa one strane Atlantika”.
– Ja radim u jednoj ustanovi u odeljenju za kvalitet a Karolin je u prodaji, radi za preduzeće koje se bavi tehnološkom opremom. Oboje smo radili i u drugim firmama, a u pčelarenju smo u jednom trenutku videli način da poboljšamo finansijske prilike. Ipak, sada je bavljenje pčelama više od običnog posla koji dopunjuje kućni budžet.
Bračni par objašnjava da se važna promena u njihovom životu dogodila slučajno. Naime, u kući Edgarovih roditelja, na zidu, pojavio se roj pčela. Smestili su ga u kutiju i prvi put počeli ozbiljnije da se zanimaju za pčele i pčelarenje. Usledilo je intenzivno čitanje literature i učenje. Sve su, kažu, saznavali sami jer su prva generacija pčelara – niko se u prodici pre njih nije bavio pčelama.
– Počeli smo sa dvadesetak košnica, sada ih imamo oko sto pedeset. Naše se košnice nalaze u blizini Santa Dominga, u oblasti Mama Tingo, a to je zona kišnih šuma. Sakupljamo zato uglavnom cvetni med u kome dominiraju specifične vrste biljaka – objašnjava Edgar.
– Poizvodimo više vrsta meda a tu su i specifični proizvodi, takozvani šotovi. Zaduženja smo podelili, Edgar se bavi ,operativom,, puno je naučio iz iskustva ali i sa interneta, oboje smo pratili kurseve na njemu. Ipak, prodaja i marketing su moj deo posla. Da bih ga predstavila, morala sam da ,uđem, u materiju – kaže Karolin.
Pčelari u Dominikani dobijaju pomoć države, ali samo ako su članovi udruženja ili zadruga. Edgar i Karolin upravo ulaze u jedno udruženje tako da još ne znaju da li će i kada pomoć biti dostupna. Napominju da je u toku donošenje posebnog zakona koji bi regulisao pčelarstvo u državi, čime bi pomoć dobili svi pčelari. Na pitanje, ima li u Dominikani falsifikata i kako se bore sa crnim tržištem, Edgar odgovara:
– Naravno, mislimo da je čak osamdeset odsto meda falsifikovano. Ali to može da bude dobro za nas, jer kada se kupci uvere u kvalitet, kada probaju naš med, uvide razliku između veštačkih sirupa i pravog meda. Mislimo da pravi med u našoj zemlji nije skup, ali zbog pandemije sve je poskupelo – materijal za košnice, ambalaža, zato smo morali da podignemo cenu. Cena meda na tržištu teško može da prati cenu proizvodnje, ali ne odustajemo.
Pčelari u Domnikani proizvode slične vrste meda kao i svugde u svetu, ali ono što njihov med čini izuzetnim je tropsko voće poput manga, avokada, kokosa, indijskog oraha i marakuje. Specifična je i pčelarska sezona, pčele su produktivne osam meseci tokom godine, od oktobra do maja. Od juna do septembra je sezona mirovanja, tada nije preporučljivo sakupljati med, a zbog klimatskih promena sve su češće jake kiše, ali i suše.
– Med je proizvod izuzetno koristan za organizam i najbolje bi bilo kada bismo u svakodnevnoj ishrani šećer zamenili medom. To naravno ne znači da na med možemo da navalimo i jedemo ga bez zadrške. Sve mora biti umereno, pa i med. Zahvaljujući receptima Edgarove bake, pravimo specifične napitke sa medom, odlične za zdravlje. Šot za imunitet podiže odbrambene sposobnosti tela, sadrži med, đumbir, kurkumu i limun. Šot za krvnu sliku idealan je u borbi sa anemijom, pravi se od meda, cvekle, šargarepe i limuna. To su recepti koje smo nasledili od Edgarove bake, ona ih je godinama pripremala – kaže Karolin.
– Svaki med ima svog kupca. Ali svaka ,žetva, je drugačija, kako po boji tako i po aromi. Ne mešamo žetve, iako to rade drugi pčelari. Želimo da sačuvamo specifičnost svakog skupljanja i da ponudimo puno varijeteta u boji i ukusu – razvli smo tri varijeteta koja su naišla na odličan prijem. Iako stanovnici med koriste najviše kao lek, manje kao hranu, primećujemo da svakim danom raste svest o tome da je med jedini zdrav slatkiš i zato sve više ljudi odlučuje da šećer u ishrani zameni medom – kaže Karolin, dodajući da je omiljen med njenog supruga crveni, dok se njoj više sviđa u obliku ćilibara.
Foto: Privatna arhiva